уторак, 05. децембар 2017.

Obilježivači za knjige - bookmarkers

Knjiški moljci svih zemalja, ujedinite se!


   Svaki pristojan knjiški moljac svoju ljubav i strast ka knjigama vremenom prenese i na neke srodne predmete, a gdje naći bolju poveznicu od obilježivača za knjige tj. bookmarkera. Već duže vrijeme izrađujem obilježivače sa epoxy solom i lancima, što sam vam takođe predstavila u jednom od ranijih postova - Obilježivači za knjige, rad sa epoxy smolom. Ovi koje vam danas predstavljam su ideja koja se razvijala godinama i prešla je u stvarnost tek kada sam došla do lijepog repromaterijala. 😍
   Podloga je od medijapana i odlučila sam je urediti dvostrano - sa jedne staviti reljefnu šaru, a sa druge dekupaž tehnikom postaviti vintage motiv. Na obilježivač sam prvo postavila samoljepljivi šablon, pa preko njega nanijela git masu za drvo.


     Šablon sam odmah skinula, a masu ostavila da se potpuno osuši. Da podsjetim - šablon se mora ODMAH skinuti i oprati jer će git prionuti za njega i poslije neće biti moguće da ga skinete, naročito između tankih šara. Takođe može dovesti do kvarenja same šare i pri sljedećem nanošenju ona neće biti onako jasna i potpuna kao što bi trebalo.
    Osušenu šaru sam blago prešmirglala brusnim papirom, da uklonim oštre ivice i grube prelaze.

    Obilježivač sam prefarbala bijelom akrilnom bojom sa obje strane i ostavila da se osuši.


     Za glatku stranu sam odabrala dvije sličice sa vintage motivima odštampšanim na tankom rižinom papiru. Rižin papir je čvršći od salveta, a mekši od dekupaž papira, pa je najsavršeniji za dekupaž, po mom iskustvu. Lijepo prianja uz podlogu, a ne kida se lako.


     Mekanom etkicom sam premazala podlogu tankim slojem ljepila za dekupaž, postavila papir, pa ga opet premazala ljepilom da se potpuno poravna i prione na podlogu. Ovako tanak rižin papir može i samo da se prelijepi odozgo, ali ako ljepilo nanesete i na podlogu,. lakše ćete ga fiksirati.
     Ostavila sam da se osuši, pa višak papira sastrugala šmirglanjem brusnim papirom po ivicama.


    Reljefnu šaru sa druge strane sam osjenčila svijetložutom bojm. Sjenčila sam ponegdje i van šablona radi boljeg efekta kasnije.


     Sljedeća stavka u kreativnom procesu je bilo muljanje antik medijumom, raj za sve koji vole da brljaju i ostavljaju mrlje na sve strane. 😀 UPOZORENJE: nije za one koji vole čiste radove, bez sjenčenja, mnogo boja niti improvizaciju. 😁 Prilično dobro se razmazuje, pa je dovoljna manja količina medijuma.


    Antik medijum sam nanijela kraćom grubom četkicom preko cijele površine i po ivicama. Ostavila sam ga da se prosuši prije sledeće etape.


     Medijum je na akrilnoj bazi, ali bez smola u sastavu, tako da je njegova karakteristika da ga je po sušenju moguće brisati vlažnim maramicama i time stvarati sjene i pohabani izgled predmeta na kome radimo. Ja sam u ovom slučaju željela da istaknem šaru, pa sam nju najviše brisala, dok sam sjene ostavljala u dijelu obilježivača oko same šare. Poenta ovakvog rada je da se radi mjestimično, sa više ili manje inteziteta, da se dobije neravnomijeran, a opet lijepo povezan izgled postaranog predmeta. Poslije briskanja vlažnom maramicom, sve možete preći papirnom maramicom i ostaviti da se osuši. Takođe, možete raditi i na drugi način - da ne sačekate da se medijum osuši, nego na pola sušenja da ga brišete suvom maramicom. Rezultat je otrprilike isti, osim što u načinu na koji sam radila ovaj put brisanje traje duže, pa imate više vremena da odlučite šta uklanjate, a time i veću kontrolu nad procesom.


     Kada su obje strane bile suve, i dekupažirana i ona tretirana medijumom, pojedine dijelove sam naglasila wax pastom. Njena odlika je lijep sjaj u ovom slučaju bakarne boje, a mogu se naći i u boji bronze, zlata i srebra. Nanosi se utrljavanjem male količine prstima i razmazivanjem do željene nijanse. Ako je utrljate manje, ostaće sa više boje i inteziteta, ako utrljate jače, vidjeće se kao sjajni premaz. Dobije se lijep metalizirani sjaj koji se naročito primijeti pri pokretanju predmeta.


    Obilježivač sam na kraju prelakirala akrilnim lakom, nekoliko puta sa svake strane, sa sušenjem svakog sloja laka između sledećeg nanošenja. 


     Na taj način je nastao bookmarker divnog postaranog izgleda koji najbolje izgleda ušuškan uz klasike književnosti. 💓


    Prednost ovakvih obilježivača je njegov oblik i debljina - dovoljno je tanak da neće oštetiti knjigu, a opet se lako uočava što je i njegova svrha. Izrezani detalj u obliku srca daje poseban šarm ovome upotrebno-dekorativnom predmetu.


     Prednost ovakvog oblika je i u njegovoj dvostranosti, kao da posjedujete dva u jednom. 


    Za praznike sam napravila i obilježivače sa irvasima, sasvim prigodne za čitanje u hladne zimske večeri. Podjednako lijepo izviruju iz knjiga bajki kao i iz uzbudljivih i napetih trilera. 


     Za one romantičnije napravljen je ovaj rumenkasto-srcoliki bookmarker koji je već otputovao vlasnici. 💓💓💓


Šablon za ova srdašca sam napravila sama, a kako - čitajte u jednom od sledećih postova koji je u pripremi. 


    A i ovaj ptičiji se tek kratko vrijeme družio sa bezvremenskom Rugalicom, prije nego je odlepršao jednom vrapčiću.  💖


    Da klinci ne bi ostali zakinuti za bilježenje u krčenju kroz svoja omiljena štiva, tu je i jedan djevojčičasti, kao stvoren za sakriti u novogodišnji paketić, u slikovnicu, da potraje i kada slatkiši budu razmotani i zaboravljeni. 


Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL .
   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal

Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.




четвртак, 02. новембар 2017.

Vintage kutija za nakit

Tutorijal za izradu zelene kutije sa pozlaćenim bordurama


     Kutija koju vam ovaj put predstavljam je malo drugačija od radova koje ste imali priliku vidjeti u ranijim tutorijalima, a razlog su novi materijali pomoću kojih je dobila ovakav izgled. Ako ste već isprobali nešto od savjeta za dekupaž, mali korak naprijed će biti upoznavanje sa rada sa rižinim papirom, kao i "pozlaćivanje" dijelova kutije, u ovom slučaju reljefa na njenim bočnim stranama. 
    Početak je standardan, poklopac sam obojila u bijelu boju da bi rižin papir imao svijetlu podlogu. Iako je nešto deblji i čvršći od salvete, i takva vrsta papira za dekupažiranje zahtnijeva svijetle podloge da bi se motiv lijepo i jasno istakao.


    Dok se poklopac sušio, na ivice  kutije sam nanijela kit za drvo preko šablona i ostavila ga da se osuši. Odabrala sam motive šablona sa nešto tanjim ivicama, da taj pozlaćeni dio ne bi bio preupadljiv. Kit sam nanijela nejednako, površina nije ostala potpuno glatka da bi i prianjanje  folije bilo nejednako i ostavilo utisak stare kutije sa pozlatom iskrzanom od vremena i korištenja. Ako biste vi radije da napravite potpuno gladak  reljef i pozlatu, kit izravnajte špahtlicom, a po sušenju obavezno i išmirglajte.


    Na bočne strane kutije sam nanijela središnji dio istog motiva, da ne bude previše različitih oblika. Šablon uvijek sa strana zalijepite molerskim ljepilom da ne mrda dok nanosite kit ili reljefnu pastu.


     Sve vanjske površine kutije sam obojila akrilnom bojom u akvamarin nijansi. Bojila sam dva puta  polusuvim sunđerom, da ne ostaju tragovi četke.


    Po sušenju sam ivice i reljef sjenčila zelenom bojom, takođe polusuvim sunđerom, da se ne bi previše zamrljalo. Iako je ideja bila da kutija bude u vintage stilu u kojem nije neophodno da se vodi računa o preciznosti, uvijek je bolje da postoji kontrola nad nanosima boje, nego da ostaju haotične mrlje koje naknadno ostavljaju utisak zamazanosti i odvlače pažnju sa osnovnih motiva.


    U istu nijansu zelene sam dodala malo tamno plave i njome takođe sjenčila ivice i prevoje na kutiji, postepeno, da bi se dobila što prirodnija iznijansiranost.


    Poslije potpunog sušenja boje pozabavila sam se najljepljivijim dijelom ovoga projekta - prenošenjem zlatne boje sa folije na  reljefni dio kutije.  Moram priznati da sam se prvi put iskušala u tome, pa je i za mene cijeli poduhvat bio novo iskustvo.
    Za taj vid uređivanja osim folije u zlatnoj (ili srebrenoj i bronzanoj boji - po želji) potrebno je i ljepilo za foliju. Uglavnom dolazi u tubama kakvu vidite na fotografiji ispod. Zbog uskog aplikatora na tubi lako je kontrolisati količinu koja i ne treba biti velika.


    Dio na kojem će biti pozlata potrebno je premazati ljepilom za foliju i ostaviti da malo odstoji. Ne treba ga nanositi mnogo; ja sam ga dodatno razmazivala i tankim kistom. Meni je najlakše bilo da foliju isiječem na manje djeliće, pa da je tako naizmjenično stavljam na reljef, ali pretpostavljam da možete prilijepiti i veći komad odjednom, zavisno o kakvom se obliku radi.
    NARAVNO da sam prvi put foliju na ljepilo stavila naopako. 😀 Sjajniji dio NE ide direktno na ljepilo, nego onaj koji ne sjaji. 


    Nakon što se folija stavi na željeni dio, poželjno je blago je prstom "prepeglati", pa povući kraj i odlijepiti je sa površine. Zlataste  čestice će ostati prilijepljene. Ako negdje niste nanijeli dovoljno ljepila, možete ponoviti postupak, ispočetka.
Kod mene je to na kraju izgledalo ovako:


     Unutrašnjost kutije sam odlučila obojiti u tamno plavu boju, bez ikakvih drugih nijansi i sjenčenja, pa na kraju nanijeti otisak preko šablona.


    DODATNI SAVJET:  kada bojite ivice nekog predmeta, a bitno vam je da boja ne prelazi na drugu stranu, na ivice zalijepite molersku traku koja neće sa sobom odlijepiti boju, ali će zaštititi površinu od podljevanja druge boje.


    Za osnovni motiv na kutiji sam izabrala dio Rich rižinog papira. Rad sa rižinim papirom je mnogo lakši nego lijepljenje salvete i pravo je uživanje. Iako je takođe tanak i poluproziran, što mu daje gipkost pri lijepljenju i lijepo prianjanje, za razliku od debljih dekupaž papira, ipak ima dovoljnu čvrstoću da se ne kida lako kao salveta niti se toliko gužva, ako iole vodite računa o tome.
Ja sam prvo premazala  dekupaž ljepilom površinu poklopca kutije.


    Poslije toga sam pažljivo stavila papir na poklopac, počevši od kraja podloge ka sredini i završila na drugom kraju. Izrezala sam malo veću površinu papira nego što je podloga, da se ne bi vidjeli prelazi na krajevima poklopca, ako bi se lijepio papir podjednakih dimenzija. Na ovaj način mnogo bolje prione uz samu podlogu. Kada je motiv legao na svoje mjesto, ponovo sam preko njega prešla dekupaž ljepilom.


    Poslije sušenja ljepila, višak papira sam ošmirglala brusnim papirom srednje granulacije, a zatim i onim sasvim finim, da se uklone svi ostaci po ivicama.


    Da bih postigla željeni efekat postaranosti, u kombinaciju sam ubacila i antik medijum. Taj medijum je takođe na akrilnoj bazi kao i boje koje sam koristila na početku, ali za razliku od njih, u sastavu nema smole i zbog toga je poslije sušenja periv vodom. Zbog toga se koristi za različita nijansiranjai postizanja antik efekta na jednostavan način - višak se uklanja blažnom maramicom.
    Za početak je potrebno površinu premazati medijumom; ne mora biti posebno precizno niti ravnomijerno u količini. Ionako je cilj da ne bude jednako ni sterilno. Ja sam ga nanosila četkom namjerno ostavljajući tragove povlačenja.


    Potrebno je  ostaviti ga da se potpuno osuši, a onda ga nježno uklanjati vlažnom maramicom. Može se ostaviti više ili manje, zavisno kakav se efekat želi postići. Ja sam željela dobiti blagi tamni premaz preko zelene boje, kao i istaći reljefe tako što će medijum ostati uz njegove ivice.


    Nanošenjem antik medijuma preko pozlaćenih dijelova kutije dobila sam dva efekta - neželjeni je bio taj da sam odlijepila i jedan dio pozlate, pa sam poslije ipak morala ponegdje da je naknadno dodam. Drugi efekat je bio onaj koji sam željela - da se zlatni sjaj malo ublaži tim premazom i da se dobije upravo taj tamni sjaj kakav imaju stari predmeti.


    U unutrašnje strane kutije sam preko šablona nanijela svjetlucavu nijansu zelene boje, da razbije ozbiljnost one tamno plave podloge. 


    Kao i uvijek, posljednja radnja je lakiranje akrilnim lakom, u više slojeva. Lakiranjem štitite boje od oštećenja i olakšavate čišćenje samog predmeta. Bilo da lakirate tečnim lakom ili onim u spreju, svaki prethodni sloj laka mora biti potpuno suv.


    Svjetlucanje pozlate  kutiji je dalo otmjen ton, ali je dovoljno ublaženo bojama i motivima da ne odvuče u kič. Reljef je istaknut taman toliko da se poveže sa žutom bojom na poklopcu, a da ne odvuče svu pažnju sa njega. Na kraju je sve izgledalo ovako:


    Unutrašnjost uglavnom nije potrebno previše istaći, ali je lijepo dodati poneki detalj.


    Moj izbor laka za ovakve predmete  je onaj koji nije previše sjajan, nego više ima taj satenski sjaj. 


    Kao i svi radovi koje sam vam ranije prikazala, i ovaj se može improvizovati na bezbroj načina, u izboru oblika, podloga, boja, motiva i time prilagoditi onome što želimo postići. Ako imate bilo kakve nedoumice vezane za neku od tehnika, javite se da prodiskutujemo. 


Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL .
   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal

Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.





петак, 13. октобар 2017.

Izrada kutije za čarobne dječije sitnice :)

                                           Tutorijal za uređenje dječije kutije

    Jedva da poznajem osobu svoje generacije, a da kao dijete nije imala kutiju za skladištenje kojekakvih sitnica. Djevojčice su tu čuvale šnalice, blokiće, plastični nakit, sunčane naočare sa vašara 😎, žvake, rasute perlice, pisamca, haljine za lutke, a dječaci klikere, sličice, autiće, olovke izgrickalih vrhova, puškice za kontrolne zadatke i još koješta što se moglo sakupljati, a bilo je dio ličnog, malog blaga. Ponekad su to bile metalne kutije od keksa, ponekad i čvršće kutije od cipela ukrašene na različite načine ili oblijepljene stranicama stripova i časopisa. 
   Klinci su odrasli, preživjele kutije dobile druge namjene, a blago nestalo zajedno sa gomilama ostalih uspomena. U međuvremenu su se razvile različite tehnike ukrašavanja predmeta i danas, za neke nove klince, možemo napraviti kutije za neke nove uspomene i to toliko personalizovane da je nemoguće da im se ne svide. 😏
   Ja sam se ovaj put pozabavila uređenjem kutije sa životinjskim motivima; pačići, zeka i leptir su mi bili neodoljivi, pa sam ih izabrala da udruženo krase ovu okruglu zeleno-žutu čuvarku sitnica.


    Kada želimo da predmet na kojem radimo ima reljefne šare, prva stvar koju moramo uraditi je nanošenje git mase preko šablona. Ako nije od onih samoljepljivih, šablon je za površinu neophodno pričvrstiti molerskom trakom. Na ovaj način  neće doći do pomijeranja šablona tokom nanošenja mase, što bi inače moglo da poremeti precizno nanošenje.


    Šablon se skida ODMAH nakon premazivanja reljefnom masom, dok još nije počela da se stvrdnjava, a zatim ga i oprati da bi se mogao koristiti i ubuduće. Dok sam čekala da se šara stvrdne, pljosnate površine sam obojila bijelom bojom.


    Nakon stvrdnjavanja gita oštre ivice se mogu ublažiti šmirglanjem brusnim papirom. To je proizvoljan izbor - da li želite da vam šara bude grublja, deblja, glađa ili manje istaknuta. U skladu sa željenim izgledom koristite i grublje ili finije brusne papire.
    Za vanjske površine kutije sam odabrala zelenu i plavu boju sličnih nijansi, da bi se mogle lijepo pretapati i miješati. 


   Prvo sam svijetlozelenu boju nanijela grubljom četkom, da bi obojila i teže dostupne dijelove između šara, a onda sam plavu i tamniju zelenu nanosila što tapkanjem tom istom četkom, što sunđerom koji je na taj način ublažavao prelaze između različitih boja.


   Dok su se boje na donjem dijelu kutije sušile, pozabavila sam se poklopcem. Salvetu nisam izrezivala do ivica poklopca, nego sam je zalijepila cijelom površinom, puštajući da pređe preko ivica. Koristila sam mekšu četku i ljepilo za dekupaž kojima sam salvetu lijepila od sredine otiva ka ivicama, da bi se spriječilo gužvanje i nabiranje, kao i "zarobljavanje" mjehurića vazduha na sredini.
    Tako zalijepljenu salvetu potrebno je ostaviti dok se ne osuši, a onda šmirgl papirom srednje granulacije lagano prebrusiti ivice površine, čime će se višak salvete lako skinuti. Na ovaj način motiv savršeno naliježe preko čitave površine i nema vidljivih krajeva salvete ili papira za dekupaž.


    Za unutrašnji dio kutije sam odabrala blijedožutu boju. Dobila sam je miješajući JUB žuti toner sa bijelom akrilnom bojom. Nanijela sam je u dva sloja, sa sušenjem između dva nanosa. Središnji dio poklopca sam obojila bijelom da bih kasnije taj dio dekupažirati.


   Salvetu sa motivom leptira na pozadini približne boje kao spoljašnost kutije sam zalijepila na isti način kao i salvetu na drugoj strani.


    Ivice sam takođe ošmirglala poslije sušenja i  salveta je savršeno nalegla na podlogu.


    Malim okruglim sunđerom sam na dno kutije nanijela zelene tufne. Istom bojom sam osjenčila motiv sa leptirom, kao i unutrašnjost. Žutom bojom sam osjenčila reljefne šare sa vanjske strane kutije.


    Poslije farbanja i sjenčenja, predmet je potrebno ostaviti da se potpuno osuši, pa tek onda lakirati. Ja sam koristila akrilni lak koji se brzo suši i lijepo štiti predmete. Nanosim 2-3 sloja, zavisno od samog predmeta i namijene. Svaki sloj j epotrebno potpuno osušiti prije sledećeg lakiranja.


    Na ovaj način napravljena je jedna kutija veselih boja i motiva. Slika na poklopcu je dovoljno živa i puna boja i detalja, pa sam za ostatak izabrala samo reljefe koji su koloritom povezali cijelu priču u cjelinu. 


    Osim dječijih sitnica, ovakve kutije mogu odlično poslužiti i za skladištenje slatkiša...ako ste od onih osoba čvrstog karaktera. 😀


   Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL .
   Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal



Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.