недеља, 11. јун 2017.

Čiviluk za kuhinju


   Kada uređujemo svoj životni prostor prvo se pozabavimo krupnim komadima namještaja, osnovom koja je prvenstveno odraz naših potreba. Tek kada se sve to posloži na red dolaze sitnice, male stvari koje su začin enterijeru, ono što najjasnije definiše ukus, stil i svaki prostor čini jedinstvenim. 
    Jedna od takvih sitnica, koje jedna kuhinja može, a ne mora imati, svakako su i čiviluci za kuhinjske krpe, kecelje i sve što gospodaru jedne kuhinje padne na pamet da okači. Kada sam dobila narudžbu da izradim nešto takvo, ideja je bila da bude u smeđoj boji i sa motivima vezanim za kuhinju, svakako. Nekako su mi se mafini najbolje uklopili u zadatu temu i sam oblik podloge...a i kao da se može pogriješiti sa mafinima! 
    Dakle, početak izrade je bio sledeći: drvenu podlogu sam prebrusila  i očistila od prašine, pa prefarbala čokoladno smeđom bojom.


    Po sušenju prvog sloja boje, sunđerom sam nijansirala izbočeni dio podloge, prvo puderastom rozom, a zatim i bijelom bojom. Najsvjetliji dio podloge je bio onaj koji sam odredila kao prostor za sličice mafina.


    Mafine sam izrezala sa salvete uz ivicu odštampanog dijela, da se ne bi vidio prelaz na bijeli dio papira, a da bi se, opet, istakao motiv. 


    Odvojila sam sva gornji sloj salvete i dekupaž ljepilom zalijepila onaj prvi, sa odštampanim dijelom. Rasporedila sam ih tako da između ostane mjesto za zakačke.


    Tamnom smeđom bojom sam osjenčila ivice podloge, kao i same zalijepljene sličice, stvarajući vintage izgled. Ta nijansa boje se sasvim dobro uklopila sa bojom samih zakački, pa je zaokružena čitava cjelina.


   Nijansiranje se radi skoro suvim sunđerom, da se može kontrolisati količina boje koja se nanosi. Time se ne stvaraju mrlje, nego se dobija prirodan izgled korišteno predmeta.


    Po sušenju ljepila i boje, zaključila sam da bi neke dijelove motiva trebalo dodatno istaći. Tankim kistom sam nanijela crvenu boju na dijelove motiva gdje je i bila ta boja, čime sam im unijela malo živosti, dodatno ih istakla.


    Ivice podloge sam mjestimično osjenčila pastom boje starog zlata, da se dobije fini pozlaćeni sjaj i omekša čitav izgled.


    Poslije sušenja svega nanesenog, akrilnim lakom sam prelakirala podlogu nekoliko puta, sa sušenjem poslije svakog nanošenja. Bitno je posebno dobro zaštititi lakom ovakve predmete koji su i upotrebni, pa se češće i čiste. Lak olakšava održavanje, jer se sve eventualne nečistoće lako skidaju.


    Poslije sušenja laka, mogla sam se još samo pozabaviti manje nježnim dijelom posla - bušenjem i prišarafljivanjem. Na mjestima određenim za zakačke sam prvo tankom burgijom izbušila rupice za šrafove,  a zatim ih i privrnula. Zakačke su neke fine mesingane boje i savršeno su se uklopile u cijelu priču. I kuhinju.


    Ovim je moj dio posla završen, a jedna kuhinja je dobila svoj novi/stari čiviluk. I nekako se potajno nadam da će ih motivi mafina povremeno namamiti i da ih naprave. :)


   Nove projekte i dalje pratite ovdje na mom blogu i na  Decor In portalu na kojem možete naći još mnogo divnih prijedloga i savjeta kako uljepšati svoj dom. Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.
   Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL


    Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal na kojem povremeno objavljujem DIY projekte u takvom obliku: Youtube - Handmade by GordanaL .

четвртак, 25. мај 2017.

Obilježivači za knjige

Rad sa tekućim staklom


    Ako ste knjigoljubac, pa još posebno naklonjeni nezaboravnom Sent-Egziperiju i njegovom plavokosom princu, vjerujem da će vam se svidjeti ideja o izradi sopstvenog obilježivača za knjige upravo sa tim likom. Naravno, kao motiv možete koristiti bilo kakvu sličicu - od fotografija vama dragih osoba pa sve do pisaca, simbola, književnih likova. 
    Za ovakav kreativni poduhvat vam trebaju metalne osnove, akrilna boja, motivi odštampani na papiru, ljepilo za dekupaž, lak, tekuće staklo, lanac i perlice.
   Prvi dio izrade je bio klasična osnova dekupaža - podlogu je potrebno ofarbati bijelom akrilnom bojom da bi motiv poslije lijepljenja lijepo došao do izražaja.


    Dok se boja sušila pozabavila sam se odštampanim motivom. Kada sami štampate motiv za dekupaž najpoželjnije je da to radite na laserskom štampaču, jer se boje neće razljevati pri dodiru sa ljepilom i lakom. 
    Izrezala sam ovalne papiriće sa Malim princom, u dimenzijama koje odgovaraju unutrašnjem obimu podloge.


    Za lakši rad sa debljim papirima potrebno ih je namočiti u vodi. To će papir omekšati,pa je mnogo podatniji za rad, što se naročito osjeti ako radite na većim površinama.


    Nakon kvašenja papir sam prosušila na krpi da uklonim sve kapljice.


    Ljepilom za dekupaž sam premazala poleđinu papirića i utisnula ih u podloge, pa krpicom prešla preko, da bi lijepo naleglo i da se odstrane mjehurići vazduha ili višak ljepila.


    Kada se ljepilo potpuno osuši, poželjno je papir prelakirati akrilnim lakom. Ako se to ne uradi, postoji mogućnost da tekuće staklo natopi papir i da ostanu ružne mrlje koje izgledaju kao da je papir mastan, a osim toga i sam motiv izgubi jasnoću. Vrlo je važno da pokrijete svu papirnu površinu lakom. Ako želite da dodate gliter i šljokice, pravi momenat je dok se lak još nije osušio, da se zajedno zalijepe i POTPUNO osuše.


    Ono što ovim obilježivačima daje posebno lijep izgled je taj završni sloj - tečno staklo preliveno u podloge preko motiva. Potpuno isti efekat ima epoksidna smola za hobiste i Lak 100 slojeva. Karakteristika im je da se miješaju od dvije komponente - smole i učvršćivača -  koje dobijete zajedno u pakovanju, a miješate ih u omjeru navedenom na pakovanju. Epoksidna smola je malo gušća, ali rezultat je potpuno isti. 


    Možda i najvažnija stvar u radu sa tekućim staklom, kako ga najčešće nazivaju, je pravilan omjer komponenti. AKo nečega stavite previše postoji mogućnost da se neće napraviti pravilna smjesa koja se neće stvrdnuti, nego ostati pomalo gumasta i mekana, pa time neotporna na mehanička oštećenja. U pakovanjima dobijete dozer , pa na taj način i mjerite. Kada radim sa manjom količinom nakita ili obilježivača, onda komponente odmjeravam kašičicom za sirup. :)
    Sve zajedno miješate u plastičnoj posudici drvenim štapićem. Potrebno je oko 5 minuta konstantnog miješanja da bi se smjesa potpuno sjedinila. NEMOJTE previše energično miješati, to dovodi do stvaranja velikog broja mjehurića koji kasnije mogu biti problem.


    Kada sve sjedinim, smjesu na podlogu nanosim kap po kap. Gušća je od vode, a rjeđa od meda...teško je opisati kakva je zapravo. Upravo zbog toga što je tečna i jeste osjetljiva za rad. Mala nepažnja dovešće do toga da se prelije preko ivice podloge i da zamažete dijelove koje ne želite, koji će kasnije da se stvrdnu. Zato je najbolje da se više puta ponavljate i pažljivo pratite da li je došlo do ivice.
    Ekstra savjet: ako se mjehurići ipak pojave poslije izljevanja, možete ih probušiti iglicom ili nad njih nanijeti plamen (upaljača, šibice) od kojeg će popucati. To možete raditi samo odmah po izljevanju, ne kada se već počelo stvrdnjavati.


    Kada se sve izlije, potrebno je sve prekriti nekom kutijom, da ne bi u toku stvrdnjavanja padala prašina i ostale nečistoće koje se mogu zalijepiti. Pošto su većina ovakvih smijesa donekle toksične, najbolje je sa njima raditi u provjetrenoj prostoriji u kojoj inače ne boravite. Potrebno je NAJMANJE 24 sata da se preliv stvrdne, mada preporučujem da ih ne dirate i cijela dva dana. Znam, nije za nestrpljive. :)
    Kada su podloge bile konačno završene, pozabavila sam se ostatkom obilježivača. U principu, može se koristiti i samostalno, ali ja volim da uz osnovu prikačim i lančić. 


    Zakačila sam ga pomoću iglice za bižuteriju. Na donji dio lančića sam stavila perlice.


   Time je sama izrada bila završena i nastali su vrlo posebni obilježivači.


    Sjaj laka koji se ponaša kao staklo je ona mala posebnost koja ovakve stvari izdvaja od serijski odrađenih. Osim što lijepo izgleda, lak štiti motiv i predmet, jer je poslije stvrdnjavanja čvrst baš poput stakla.


    Ovakav lak se koristi i u uređenju dekorativnih predmeta, na ravnim podlogama na koje se može izliti nekoliko milimetara smjese. Takođe daje fantastičan izgled i nakitu izrađenom na sličan način kao ovi obilježivači ili izljevanjem u male kalupe.


    Ovakvi obilježivači su praktični zbog oblika i debljine. Možete vidjeti kako su tanki, pa zbog oblika neće oštetiti knjigu, a opet će vas podsjetiti gdje ste stali prije nego ste skoknuli po kolač. :)


    Pravila sam obilježivače sa različitim motivima - geografskim kartama, likovima pisaca, detaljima slika - svaki je poseban i svaki se nekome svidio. Mogućnosti da napravite nekome personalizovani poklon su beskonačne.


    Možete ih oslikati, zalijepiti suvo cvijeće, napisati nešto lično, zakačiti više perlica ili perje, satenske trake....


    Već sam pomenula da se smola može izljevati i u kalupe. Postoje i posebni kalupi za to, a ja sam koristila onaj silikonski, za praline. Zgodni su zato što se po stvrdnjavanju smola sasvim lako odlijepi od podloge. Volim u smolu dodati različite metalne detalje, kao što je ovaj vilin konjic.


    Obilježivače takođe možete napraviti od perli i različitih čipkastih i dekorativnih traka.


    Nadam se da su vam sve ove fotografije malo podstaknule maštu i da ćete se upustiti u avanturu i isprobati bar nešto, na svoj način. 
    Družite se i dalje sa nama uz sledeće projekte na Decor In portalu na kojem možete naći još mnogo divnih prijedloga i savjeta kako uljepšati svoj dom. Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.


A kako nastaje nakit izrađen pomoću iste tehnike možete pročitati u mom starijem postu, preko ovoga linka.


Takođe, možete pogledati i video-tutorijal na mome Youtube kanalu: 


   Sve ostale moje radove pogledajte na mojoj Facebook stranici preko sledećeg linka: Handmade by GordanaL.

четвртак, 13. април 2017.

Uređivanje držača za jaje-čuvarkuću


    Pred nama su vaskršnji praznici uz koje idu i različiti običaji; jedan od najkarakterističnijih je i bojenje jaja. Prvo jaje koje se oboji uvijek je crvene boje i nazivamo ga čuvarkućom, jer to i jeste njegova svrha sve do sledećeg Vaskrsa. Prošli put smo imali tutorijal vezan za farbanje drvenog jajeta kao dekoracije, a ovaj put možete vidjeti jedan sasvim jednostavan koji prikazuje uređenje držača za čuvarkuću.
    Sam držač se može koristiti i kao držač za jaja kao dio servisa za ručavanje, ali i kao svijećnjak.
    Za uređenje su bili potrebni drvena podloga, akrilne boje i lak, šablon, git za drvo kao i osnovni pribor - četke, sunđeri i šmirgl papir.
    Moja podloga je već bila obojena u bijelo, ali to nije neophodno uraditi prije prvog koraka - nanošenja kontur paste. Nanijela sam proizvoljne vitičaste šare na gornji rub držača.


     Kontur pasta je rjeđe teksture kao i reljefna pasta, za razliku od git smjese koja je nešto gušća i gumenastija. Tanji aplikator omogućava da iscrtavamo različite detalje po predmetima, bilo prije bojenja kao u ovom slučaju, bilo na već završenim radovima, prije lakiranja.
   Pastu sam tačkasto nanijela na donji rub, namjerno ostavljajući malo deblju masu da se osuši.


     Budući da je git za drvo gušći, meni je pogodniji za nanošenje preko šablona, pošto je manja mogućnost podljevanja ispod, kao što se češće dešava sa reljefnom pastom ako šablon nije dobro prionuo uz podlogu. Na ovakvim oblim podlogama prianjanje je prilično teško i sa samoljepljivim šablonima. Git sam nanijela u nešto debljem sloju, neravnomijerno, da bi ostavio udubljenja na samoj šari.


    Dok se to sve sušilo i stvrdnjavalo, vrijeme sam iskoristila za bojenje unutrašnjosti. Odlučila sam se za čokoladno smeđu akrilnu boju.


    Po sušenju vanjskih dijelova sam samo blago prešmirglala najoštrije ivice reljefa, pa čitavu površinu prebojila puder roze akrilnom bojom. Na ovoj drvenoj podlozi ima baš neki fini puderasti izgled nakon sušenja.


    Oštrijom četkicom umočenom u bijelu boju, pa otapkanom na papir da bi se skinuo višak boje, sam mjestimično ostavila šare svuda po držaču, da izgledaju prirodno i ne previše upadljivo, a opet da razbiju jednoličnost roze boje.


    Nakon što se sve osušilo, blago sam prešmirglala čitav držač, sa naročitom pažnjom posvećenom reljefima na kojima sam koristila malo grublji šmirgl papir. Time sam skinula boju nanesenu preko gita i paste, pa je ostala njihova prirodna bijela boja, osim na onim dijelovima šara koje su imale udubljenja zbog neravnomijernog razmazivanja. Kao i ono tapkanje bijelom bojom preko roze, i ovo je imalo za cilj prirodniji izgled, sa nekom rustikalnom notom.


    Na kraju sam sve prelakirala lakom sa visokim sjajem, za potpunu zaštitu i posebno lijep izgled. 


    Za ovakav predmet sam odabrala nježnije boje i šare, da bi dodatno istakle njegovu namjenu i da ne bi odvlačile pažnju sa samog jajeta, ali da istovremeno dobije i svoj lični pečat.


    A lijepo se uklopilo i sa onim dekorativnim jajetom iz mog ranijeg projekta!


    Družite se i dalje sa nama uz sledeće projekte na Decor In portalu na kojem možete naći još mnogo divnih prijedloga i savjeta kako uljepšati svoj dom. Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.
   Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL


Ako ste radije za video-tutorijale, bacite pogled i na moj Youtube kanal na kojem povremeno objavljujem DIY projekte u takvom obliku: Youtube - Handmade by GordanaL .

понедељак, 10. април 2017.

Fotografije pisaca na zidovima ili kako je jedna lična biblioteka udahnula novi život

Shabby chic detalji - kako da ih sami uvedete u svoj dom


Uz čitanje preporučujem slušati pjesmu Vlade Divljana :) : https://www.youtube.com/watch?v=qvt8YryShhU


U proteklom periodu dobila sam narudžbu da za poklon jednoj strastvenoj čitateljki i njenoj ušuškanoj biblioteci izradim portrete pisaca. Naručioci su odabrali njenih 10 omiljenih pisaca/pjesnika na medijapanu veličine 16x16 cm.  Nismo željeli da budu preveliki, da bi se zbog samog broja portreta moglo sve ukomponovati tako da neće biti prenametljivi, a da opet daju poseban pečat samoj kućnoj biblioteci.
    Ja sam predložila da ih radimo u crno-bijeloj varijanti da bi se postigao sklad boja i tonova, što bi sa kolorom bilo teško uzevši u obzir različte fotografije pomoću kojih smo radili. Takođe sam predložila da vidljivi dio podloge bude bijele bole sa chabby chic detaljima, o kojima će u današnjem tutorijalu biti najviše priče.
   Chabby chic odlikuje izvjesna pohabanost, slično kao i vintage detaljima, s tim što sam shabby često ima taj izgled korištenih, izgrebanih stvari na kojima se vidi trag vremena u iskrzanim slojevima boje i ivicama koje su usljed korištenja ponegdje ogoljene do "kosti" predmeta. Naravno, da ne bismo čekali da vrijeme odradi svoje i da predmet koji imamo, a želimo vidjeti u takvom stilu, postoje ideje i olakšice kojima možemo ubrzati taj proces.  Time sam se koristila i u pripremi podloge za lijepljenje gore pomenutih sličica.
    Dakle, ako želite napraviti taj prepoznatljivi shabby efekat, prvo što se mora uraditi je da ivice prefarbate tamnom bojom. Ja sam na ovim podlogama to samo radila na ivicama, a vi možete raditi i na drugim dijelovima predmeta na kojima želite da se vidi ta boja koja se "probija" sa prvog sloja. Najprirodnije je da se boja ljušti na ti najisturenijim dijelovima, kao što su ivice, ručke, izbočeni reljefi, pa je najbolje i voditi se time.  Boju možete nanijeti četkicama ili sunđerom. Ne mora potpuno i ravnomijerno pokriti sve površine.


    U svakom slučaju, osnovna stvar koja se mora zapamtiti je ta da je boja koju prvu nanesete na podlogu ona koja će se vidjeti da izviruje ispod one koju ćete nanijeti kasnije.  Ja sam za ovu priliku odabrala crnu i sve podloge su na kraju izgledale ovako:


   Kada se boja osuši, sledeći korak je nanošenje voska. Ja sam iskoristila jednu od onih malih svijeća bez boje. Nisam sigurna da li bi se neka od onih u boji vidjela kasnije, pa sam išla na sigurniju varijantu. Vosak nanosimo neravnomijerno, mjestimično, tamo gdje će kasnije da se vidi boja koja se nalazi ispod voska. Jednostavno pređite svijećom preko ivica, vidjećete da ostaje taj voštani sloj tamo gdje ste je utrljali.
     Koliko god onima koji se tek susreću sa shabby stilom u preuređivanju to izgledalo komplikovano, jednostavno se vodite time da ono što pokrijete voskom - to će na kraju da se vidi kao ogrebotine i iskrzani dijelovi nanosa boje.


    Kada se završi sa nanošenjem voska, na redu je farbanje podloge. Ja sam odabrala bijelu boju zbog ukupnog izgleda na kraju i crno-bijelog printa. Takođe mi je trebala bijela podloga na najvećom površini da bi se odštampane fotke jasno istakle. Farbala sam dva puta nešto rjeđom akrilnom bojom da bi bijela ravnomijerno nanijela.


    Poslije sušenja bijele boje dolazimo do te čarobne faze nastanka shabby detalja. Nije potreban čarobni štapiš, samo brusni papir. Lagano prelazite njime po ivicama i dijelovima na koje ste nanijeli vosak i vidjećete da se gornji sloj boje skida. Jednostavno - skida se zato što nije mogao da se zalijepi na voštani dio i to je sva filozofija. Pređite slobodno brusnim papirom po svim ivicama, bez jačeg pritiskanja gornji sloj boje se neće skinuti tamo gdje nema voska. Pojaviće se prva boja podloge (u mom slučaju crna), iskrzana na prirodan način i lijepo stopljena  sa ostatkom predmeta.  Ako želite da se vidi djelimično i boja podloge, slobodno jače prebrusite.


     Rezultat bi trebalo da bude neravnomijeran, svaka šara za sebe, jer se teži prirodnom izgledu pohabanosti. Na mojim podlogama je to izgledalo ovako, na kraju:


    Ostatak posla je bio klasičan dekupaž sa motivima štampanim na običnom papiru. Ako želite raditi sa svojim fotografijama, pripremite ih za štampu i izradite na  laserskom štampaču, da ne bi došlo do razljevanja boja pri lakiranju. Motive možete nakratko potopiti u vodu, da papir malo omekša i bude savitljiviji, a zatim ga osušiti ubrusima. Sa naličja ga potpuno premažite dekupaž ljepilom i zalijepite na podlogu. Od sredine motiva ka krajevima istisnite mjehuriće vazduha i eventualne viškove ljepila, da ne ostanu grumenčići koji će biti vidljivi poslije sušenja. 


    Ostavite da se osuši i na kraju prelakirajte akrilnim lakom u nekoliko slojeva. Ako želite da bude mat, što preporučujem kada radite u shabby chic stilu, odaberite takav lak. Ako ipak više volite sjajne lakove, imate i njih.
    Prvobitna boja treba da IZVIRUJE, pa voskiranje radite umjereno. Treba da se nazire,a ne da se pojavljuje kao mrlja koja skreće svu pažnju na taj jedan dio. No, to je već stvar ukusa, ideje i potrebe, pa se može raditi sve što nam padne na pamet.


    Portreti su zbog  shabby detalja dobili taj završni pečat, kao da su oduvijek zajedno sa knjigama. Potrudili smo se i da odaberemo one fotografije koje su se najbolje uklopile u čitavu ideju. 


    Pisci su na kraju otputovali u svoj novi topli dom u Sloveniji i više su nego ugodno društvo mojim dragim ljubiteljkama knjiga i pisane riječi. 


    Ako imate neke nedoumice vezane za izradi sličnih stvari, pišite, da sve zajedno rastresemo. 
Družite se i dalje sa nama uz sledeće projekte na Decor In portalu na kojem možete naći još mnogo divnih prijedloga i savjeta kako uljepšati svoj dom. Ako želite da se okušate u sličnim preuređenjima, sav potreban materijal ćete pronaći u Hobby Art centru u Sarajevu, kao i dodatne savjete za njihovo korištenje.
   Više mojih radova možete pogledati u albumima na mojoj FB stranici: Handmade by GordanaL